Bicikliranje nije lišeno rizika i tiče se svih biciklista. Rizik od prometne nesreće, prije svih. Studije utvrđuju da biciklisti imaju više izgleda da stradaju na cesti nego pješaci, što je posljedica većeg kontakta s motornim vozilima u odnosu na pješake. No, unatoč navedenim rizicima, daje se zaključiti da su zdravstvene koristi od bicikliranja najmanje devet puta veće od rizika. Prebacivanjem iz automobila na bicikl ljudi bi živjeli tri do 14 mjeseci dulje zbog povećane tjelesne aktivnosti. Istovremeno, prelazak na bicikl imao bi dodatan povoljan učinak na zdravlje, jer bi svakodnevno bilo pola milijuna vožnji automobilom manje u oba smjera. To bi smanjilo ukupnu zagađenost, pa tako i količinu ispušnih plinova koje udišu biciklisti. Manje automobila na cesti smanjilo bi i rizik od teških prometnih nesreća u srazu bicikla i motornog vozila. Dakle, vožnjom na biciklu uz primarno zdravstvene i rehabilitacijske učinke djelujemo i ekološki pozitivno. No, vratimo se jednom primarnih benefita bicikliranja, ono je sinonim za rehabilitaciju. Pored toga, povoljno djeluje i na jačanje mišića, najsnažnije utječe na osnaživanje mišića donjeg dijela tijela, aktiviraju se i trbušni mišići, te mišići donjeg dijela leđa uz povećanje razine energije i raspoloženja zbog pojačanog lučenja hormona endorfina i dopamina što blagotvorno utječe na otklanjanje psihosomatskih problema i bolje raspoloženje. Poboljšava san, topi tjelesne masnoće, te smanjuje rizik od pojave šećerne bolesti tipa 2. Prebacivanje tjelesne mase s jedne noge na drugu stres je za koljena i gležnjeve, dok je pritiskanje pedala za zglobove puno nježnije. Pri vožnji bicikla sjedalo i upravljač nose 70 % tjelesne težine, umjesto da sve to nose gležnjevi. A što je biciklist krupniji, to će više štedjeti gležnjeve bicikliranjem u usporedbi s trčanjem. Posljedično, pri bicikliranju je manja vjerojatnost ozljeda, jer ne prisiljavamo zglobove da nose cijelu tjelesnu težinu. Uz to što štiti zglobove, osobito kukove, koljena i gležnjeve, okretanje pedala jača muskulaturu, ponajviše kvadricepse i mišiće stražnjice, naročito u postoperativnim situacijama kada je mišićno tkivo znatno oslabljeno odnosno kada treba krenuti sa razgibavanjem operiranih zglobova što je prilično zahtjevno u smislu opreza u početku liječenja mekih tkiva i ožiljaka i preduvjet je ciljane individualne rehabilitacije. Biciklizam vrlo uspješno jača srčanožilni sustav i smanjuje stopu obolijevanja i smrtnosti od srčanožilnih bolesti, ubrzava se cirkulacija i potiče prijenos kisika do površinskih stanica. Istodobno poboljšava srčanu funkciju, podiže otpornost i izdržljivost cijelog organizma, te smanjuje krvni tlak i kolesterol. Osigurava povoljan učinak na krvotok, osobito u donjim udovima. Sprječava nastanak oteklina na nogama, jer zahvaljujući ritmičkom kretanju mišića, stijenke vena postaju elastičnije. Nije slučajnost da se bicikl često koristi u kardiološkoj rehabilitaciji pacijenata koji su doživjeli infarkt ili su operirali srce. Biciklizam je povoljan i za dišni sustav jer poboljšava kapacitet pluća. Oboljeli od bronhitisa imaju koristi od okretanja pedala, samo se ne smiju izlagati hladnom i kišovitom vremenu. Oni koji pate od sezonske alergije, primjerice na pelud, trebali bi izbjegavati vožnju predjelima u kojima se nalazi puno alergena. Zato bez obzira na posljednju tvrdnju, u garažu spremite automobil, a iz nje izvadite bicikl. Ne zamišljajte kako je to sa „suncem i vjetrom u kosi“ u vožnji biciklom nego se pokrenite uz pedaliranje!!! Drago Ambroš mr. cin.

 

{gpxtrackmap}spansko.gpx{/gpxtrackmap}